pixelpixel
pixelpixel
pixelpixel
pixel
pixel
pixel
O BRODU
RIBOLOV
PRIČE IZ RIBOLOVA
O MORU
APARTMANI
KNJIGE
OSTALO

RIBOLOV


TRAŽI

APARTMANI

 


 

pixel

GLADNO RIBANJE

Ribolov na dubokim brakovima «Gladno ribanje»
Tekst i foto: Tonći Žanko – Tona

 

 

Odustajanje od panule
Umorila me panula! Teška je ovo bila godina za panulaše. Godina bez šušta i gušta. Godina u kojoj bi na jedvite jade uhvatio par liganja za ješku, a onda tu ješku nisi mogao potrošit. Nije bilo ničeg da je ugrize. Opet gledajući druge, nešto sam uhvatio, ali sve sporadično, bez pravila i iznenađenja. Ipak, izostanak ribe nije me pokolebao, jer najvažnije je bit na moru. A opet more bez ribe nije isto! Nestalo je i konkurencije. Nikad mi nije na pamet padalo ići na Repaniće i slične manifestacije, gdje je presudna prednost domaćeg terena. Pravo, istinsko takmičenje odvijalo se svakodnevno. Kad bi vidio da Crvu visi konopčić s bande i gof maše perajom, to je bila ješka za mene. Trebalo je biti bolji od vječitih rivala s kojima se dijeli isti teren. Jedan od njih gotovo da nije uhvatio ribu ove sezone. Crv je nakon što je uvidio da ribe nema, odustao od ribolova i pokazao da mu bez ribe more nije važno. A ja, pokušao sam gotovo sve. Bliže, dalje, Žirje, brakovi prema Kornatima, Mljet, malo Pakleni, ispred Lovišta na Pelješcu... I svi ti doživljaji, gledajući po samom ribolovu ne bi stali u jednu pravu reportažu. Blago onima što o ribolovu pišu, a na more ne idu. Koliko im je samo lakše! Nemaju ovih problema. Kad otvorite bilo koji časopis o moru i ribolovu, gledajući razmetanje slikama ribetina, prosječan čitatelj bi zaključio da je Jadran pun ribe, samo da možda njemu ne ide. Međutim, nećemo o tome jer to je već neka druga tema, fenomen kojim se i sociolozi mogu pozabavit.
Za kraj panulaškog đira, pozvao sam Tomija, znajući da ćemo nas dva potrošit sebe do posljednjeg daha. Tri dana smo sami jahali jugo i topili se uokolo Žirja, kad nijednog broda nije bilo na moru, otkidajući od sna i od obroka. Jugo je prevrtljivo, zna biti odlično

za ribolov, zna biti i loše, ali u tri dana riba mora proradit! Do sada bi se uvijek pronašla neka zamantana, spremna da nam podnese žrtvu. Riba je na kraju proradila. Treći dan. Petnaest minuta! Pred neveru. Oslabljeni neverin, poput grede je prešao preko nas uz fijuk šibenske bure, sa arijom svježom od mirisa zemlje natopljene kišom. Rezultat tih petnaestak minuta lova, par su gofića malo jačih od dva kila i zubatac malo slabiji od njih. Sve dječica! Ipak, zaključak izvučen na kraju ovog đira je da ovo stanje ne može biti posljedica samo smanjenja ribljeg fonda, jer bi to doista bila katastrofa! Nešto tu ima više. Ipak, nepobitna je čenjenica da smanjenje broja krupnih riba pogoduje onim sitnim, kojih uokolo brakova ima u izobilju. Zaronivši na jednu takvu poziciju, na kurentu je doslovno plutao zid od  sitnih tjelesa.
 

Gire, bukve, ušate, crneji, izmješani u cijelom stupcu mora, stapaju se s dubinom koliko god oko vidi. I što u takvom obilju znači naša ješka!? Igla u plastu sijena. To malo predatora što pliva uokolo brakova, najede se na brzinu i odmara cijeli dan. Vrijeme hranjenja je postalo ekstremno kratko. Ta me je sudbina pratila i na Mljetu gdje grabežljivaca ima neusporedivo više, ali i njihove hrane, pa opet dođe skoro na isto. Promatrajući me u mojim bezuspješnim nastojanjima, moj je domaćin Stjepo rekao - lijepo je govorio moj stari. Pendulanje je gladno ribanje! I stvarno, krenete li pod osti, sigurno ćete nešto ulovit. Krenete li na bulentin, bit će barem za juhu. Bacite li parangal, skupit ćete za brudet. A panula!? Ili opa ili tropa! Postalo je nalik kladionici. Uvijek u šansi, a nikako do zgoditka. Samo za razliku od ribolova drugim alatima, ovdje sjediš, pratiš dubinu, gledaš sonder... U jednoj ruci traina, u drugoj motor ili argola, neprestano si skoncentriran... slabo i govoriš! Zabole leđa, kuk, rame... a rugao sam se vertical jiggingu!

Dublje od dubokog
Pozdravljajući se s Tomijem, rekao sam mu- završio sam s panulom za ovu godinu. Ubuduće ću prakticirat ribolove u kojima sam pomalo zahrđao. Čudno me je pogledao, kao da sam se odrekao vjere. Kako bilo, slijedećeg je dana došao Zoki. Nismo se više dizali pred zoru, nego sami od sebe, naspavani. Nakon dobre marende, jutarnje kave i ćakule, zaputili smo se prema dubinskim bracima. Sidrimo se na jednom od njih. Sonder pokazuje sto i četrnaest metara ispod nas, dok je dubina progutala barem četrdesetak metara sidrenog konopa više. Namjestili smo se sa strane gdje kurenat tuče u brak. Ne na vrhu, već malo ispred njega. Slabo smo se pripremili s ješkom. Imamo smrznute lignje i repove kozica. Mnogo bolje je imat srdelinu i pravu, domaću lignju. One su opet rijetke pa ih je šteta trošit ovdje. Ma u stvari, stvorovi na ovoj dubini nisu ni finćukasti, ni izbirljivi kao oni bliže površini s uvjetima u kojima se mnogo bolje vidi. Bacaju se na svakakvu ješku i na svakakav pribor, ali razlike ipak postoje i očite su. Zoki je izabrao lov iz ruke s tradicionalno napravljenom kančanicom. Osnova je debljine 0,80; predvez koji desetinku milimetra tanji,

tri udice s klasično vezanim piokama. Nasuprot njemu, ja sam uzeo malo jači štap krut u prve dvije trećine, mekši na vrhu s mašinom dobrog omjera 1:4,5. Na roli je namotano dvjesto metara upredenice, dok je predvez fluorokarbonski, debljine 0,40. Na njemu su tri prame s udicama pričvršćene pomoću perlica.
Zoki je pustio tunju do dna i isti tren je počelo čupkati. Uhvatio je nešto i počeo izvlačiti. Uslijed dubine i težine olova baš i nemaš neki osjećaj veličine ribe. Kad sa stotinjak metara kreneš vadit tunju, prvo vučeš muški, a onda malo laškaš. Nikako dovući do površine. Zoki je dovukao ribu prekrasnog kolorita, kojom se rijetko tko ne oduševi kad je ulovi prvi put. Oduševljenje kratko traje. Samo do slijedećeg izvlačenja. To je zlatna kirnjica ili jednostavno jera, koja u velikom broju nastanjuje ovakva mjesta. Nije baš nešto za jelo, čini se da nije ni ribama pretjerano draga, a ni galebovi se za nju baš ne otimaju.
Pustit ću te, ako mi ispuniš tri želje- reče Zoki i vrati je u more. Ne ispunjava želje ako je pojede galeb- rečem. Odmah se odnegdje stvorio i od ispunjavanja želja nije bilo ništa. Jere su poput pirana. Najbolja obrana od njih je staviti veće komade ješke. Na taj način ste eliminirali i sitne okane kojih takođe ima u izobilju. Oni i jere trgaju bilo koju ponuđenu ješku, tako da neka ozbiljnija riba od njih ne može doći do izražaja. Odigavši olovo koji metar od dna, štap se počne savijati pod jačim ugrizima. Kontriram i zakačim ribu. Namotavajući upredenicu, osjetim da je pribor još više otežao. Lijepo zateže. Ne žurim. Stavio sam pojas, naslonio štap i pomalo. Pod površinom su se ukazale dvije lijepe skuše. U slijedećem puštanju, zaustavljao sam najlon u propadanju ne bi li ih otkrio bliže površini i na taj način olakšao sebi lov. Skuša mi je zaustavila olovo koji metar iznad dna. Samo trenutak kasnije, pridružila joj se još jedna i izvlačenje je moglo početi. Krenule su me skuše, ali pri samom dnu. Takvom stanju svjedoči i sonder. Odaje život tek uz crtu dna.
Prije par godina, u ovo vrijeme, cijeli je stupac mora pod barkom bio krcat plavom ribom. Skuše, saruni, lokarde, pa čak i luci, zaustavljali su ješke koje su hitale u dubinu. Nisu mogle stići do dna. Uokolo braka, na površini bi se redovito pokazao iglun.
Ove godine je i to drugačije. Površina je mirna, a more sve do dna prazno. Ipak, koji metar poviše su skuše.  Samo ne za Zokija. On za to vrijeme i dalje lovi one male tehno ribe

veselih boja, okančiće i pokojeg saruna. Čim su počele skuše, zanemario sam gambore i nadivao samo lignju. Lignja, bijela i lelujava, primamljiviji je zalogaj. Pustiš da potone do dna, zatim malo odigneš i šetaš ješku štapom gore-dolje. Skuša se zaleti i sama ulovi. Cimanjem privuče i druge, tako da se znaju uhvatiti i tri odjedamput. Kad ješka samo stoji, nije joj toliko atraktivna. To je razlika u uspjehu između Zokija i mene. Drugačije je šetati ješku s tri metra dugim štapom, ili samo s kratkom ručicom. Stvar je i u predvezu! Mada je ovaj predvez malčice preslab za ovu dubinu i velike su šanse da se prava riba izgubi što se kasnije i dogodilo, za skuše se izvrsno pokazao. Prame spojene perlicama ne uvrću se oko osnove, kao što je slučaj sa klasično spojenim pramama. Perlice neprestano drže udicu udaljenu od osnove i omogućuju nesmetano lelujanje ješke. Isto tako pomažu pri izvlačenju, spriječavajući ribu da sve zamrsi. Nisam slučajno stavio slabiji predvez. Čak i na ovim dubinama, veće ribe rijetko ugrizu isključite li ugore i tabinje. Veličina okana pokazatelj je izlovljenosti pozicije. Okan je proždrljiv, kao gotovo svi stvorovi na ovim dubinama i lako se lovi, tako da mu veličina brzo opada. Najveći što smo ih lovili bili su oko tridesetak deka, što za ribu koja naraste do 5 kilograma i nije nešto. Koča je prolazila nekih dvije stotine metara dalje od nas, znajući položaj braka gotovo u centimetar. Veći okani se drže u podnožju braka i oko njega,

ustvari u zoni gdje ih mreža već kupi. A baš bi bilo lijepo doživjeti lov komada bar oko kilograma težine. Inače, veoma su ukusni. Skuše su s vremenom prestale raditi, pa sam pustio pribor do dna. Ostali smo bez liganja, pa smo isfiletali par saruna i nastavili loviti na njih sa ništa slabijim uspjehom. Odjednom nešto trgne jače i drugačije od svega dosad ulovljenog. Riba se nije dala odlijepiti od dna. Nakon otprilike pola minute, otkači se i ode. Zoki isto nešto potegne. Gledam ga kako se uozbiljio, zastajkuje dok vadi, oprezan je. Na pola puta do površine otkači se i njemu. Udre ponovo meni. Nije kao prvi put, ali nije ni ribica.Pomalo ide gore, povremeno se opirući. S ove dubine izvlačiti iole veću ribu, stvarno je gušt. Izišla je pristojna tabinja.
Udica je dobro zakačila. Zoki je odmah očistio i bacio na led. Motovilo mu poskoči. Ugrizlo je nešto! Malo pomalo, površinom se opružio ugor, progutavši sitnog okana. Upali smo u akciju zaboravivši da treba štogod staviti u usta. U periodima dok su tonule udice lešao sam nekoliko tek ulovljenih skuša, popaprio ih i zalio maslinovim uljem. Doslovno su se topile u ustima! Siti i zadovoljni, privodili smo ribolov kraju. Putem smo uočili brojna jata luceva. Nisu grizli. Samo su se kupali na površini. Neka ih. Nek se kupaju, neka paraju bonacu. Samo nek je more živo!



 Broj posjeta od 12.04.2011.

pixel
pixelpixelpixel
pixelpixelpixel