pixelpixel
pixelpixel
pixelpixel
pixel
pixel
pixel
O BRODU
RIBOLOV
PRIČE IZ RIBOLOVA
O MORU
APARTMANI
KNJIGE
OSTALO

PRIČE IZ RIBOLOVA


TRAŽI

APARTMANI

 


 

pixel

ZUBATAC KRUNAŠ - LOVAC NA OKRUNJENE GLAVE


 

Prije nekih pedesetak godina, podno Biokova u smiraj dana, družina je upravo na posljednjoj pošti istezala migavicu. Ulovom je dominirala gira, hraniteljica puka u onim posnim, zimskim danima. Frigane gire i perun zelja prehranili su mnoge uzobalne obitelji. Drvodjelac i ribar Joze obiteljskog nadimka Musa, čekao je da družina završi posao. S kuverte na kojoj su se u agoniji bacakala mala vretenasta tijela, uzeo je par kilograma još žive gire, koja će prije nego se razdani, završiti na parangalu negdje pod Hvarom. Večer je bila mirna, vrijeme stabilno, bez predznaka pogoršanja. Procjena vremenskih prilika bila je veoma važna jer do pošte se odlazilo na vesla, samo snagom mišića. Drveni se kaić sporo vukao površinom tek neznatno brazdajući površinu mora. Iza svakog zaveslaja, na rubovima vesala napravio bi se maleni vir. Trajao bi najviše minutu, zatim izgubio snagu i prepustio se bonaci. Zaveslaj po zaveslaj, vir po vir, kroz noć prema obali Hvara. Na pajolama kaića, spavao je tada šestogodišnji Srđan

pokriven grubim jedrom. Parangal je bio spreman prije zore, svaka gira na njemu pomno nadivena, po sinjalima bačen s velikom nadom i očekivanjem. More je tada još bilo djevičansko i iz dubine su se vraćali darovi u obliku škarpine, šampjera, pagra, krunaša i još mnogih drugih, boljih ili lošija riba. Iz perspektive djeteta sve je izgledalo nekako veće, nekako dalje, slike su bile jasnije a prizori upečatljiviji. Upravo ti veliki crveni, opasnih zuba kojima su glasno škljocali u utrobi kaića, obilježili su Srđanov život.

 

Dok se parangal topio u dubini, Joze je lovio kančanicom. Oko podne, kad bi se digao maestral, zadovoljno bi protrljao ruke, maknuo vesla s mašketa, dignuo latinsko jedro i okrenuo provu nazad, prema kući. Po povratku, Srđan bi isprao parangal, zatim ga pedantno prostro po plaži, slažući udicu do udice da se pamučna traina osuši na Suncu. Osušen, opet  bi se složio nazad u kofu, udice bi se pregledale, po potrebi naoštrile brusom, malo prošle uljem i tek tada je parangal mogao u konobu.

 

S vremenom je Srđan išao sve više sam. Kako se riba povlačila (nestajala) pred novim alatima i ribarima, za krunašom je trebalo ploviti sve dalje i dalje. U početku je bilo nekoliko dobrih, relativno bliskih pozicija, ali su one sve češće bivale okružene mrežama. Srđan je uvijek kombinirao, jedan je parangal polagao na provjerenu

poziciju a drugim je eksperimentirao. Imao je nos za njih. Po sinjalima, vrsti dna te uz pomoć sondera i gps-a. pronašao je mnoge bogate pozicije o kojima lokalni ribari nisu imali pojma. Pošte mu se protežu od obala Pelješca, Korčule, Hvara, Lastova, do Visa i pripadajućih im kanala. Neke su blizu kraja, neke takoreći nasred mora.

 

Evo što Srđan kaže o krunašima; oni voli potopljene predmete, brodove, avione i druge slične stvari, pijesak i šporki teren (ploča, pijesak, manji zadiv), teren lagano obrastao algama, spužvama i ponekim koraljem. Dubina na kojoj se najčešće nalazi je 50-60 m ali i desetak metara pliće kao i dvadesetak dublje ovisno o konfiguraciji terena. Veliki krunaš dolazi na te terene u drugoj polovini kolovoza i zadržava se naredna dva do tri

mjeseca. Razlog dolaska je mrijest. Velike zrele ribe okupljaju se u jata. Mužjaci imaju karakterističnu krunu na glavi i tamniji su od ženki. Krajem listopada, nakon sezone mriješćenja nestaju, povlače se na samo njima znana mjesta, ostane tek po koji rijetki primjerak. Međutim, na tim istim mjestima gdje ima zadiva i prije spomenutih potopljenih predmeta, cijelu godinu žive mali, oni tvz. barjaktari ili perjaši. Nalaze se i na drugim mjestima, osobito na žestokom (teškom terenu) uz strmine gdje vrebaju plijen. S odrastanjem pri težini od nekih 4-6 kg, katkad i kasnije, prva, duga leđna peraja, gubi se kod ženki i kod mužjaka, s tim da mužjaku raste kruna (grba). Kad odrastu, napuštaju rodni teren, te mu se opet vraćaju početkom jeseni da bi osigurali potomstvo.

 

Krunaš odrasli ili u fazi perjaša, riba je koju će poželjeti svaki ribolovac. Nije to taktičar i prepredenjak poput običnog zubatca, već zvijer koja napada ješku čim joj se dovede u vidokrug. Trga je očnjacima i guta, čisti udice u trenu. Uhvaćen, borben je i opak a najteže ga je odlijepiti od dna. Kad to uspijete, nagla promjena pritiska mu izvali želudac. Opire se tvrdim cimanjem ali izgubi početnu snagu. Manji se love parangalom, kančanicom, pa čak i panulom, dok veći skoro isključivoješka
Srđan lovi sa srdelom a u nedostatku stavi inćuna ili saruna. Srdele uzme za vrijeme ribolovnog mraka, složi nekoliko kilograma u plitku posudu, lagano posoli i spremi u zamrzivač. Ako nije u prilici ponijeti friške, ovako pripremljene su najbolja zamjena.

parangalima. Ješka za panulu i kančanicu je lignja, srdela, inćun, dok se za parangal koristi skoro isključivo srdela. Ako je manja stavlja se cijela, dok se velika reže na dva dijela.

 

Srđanu je ostala pedantnost prema parangalima iz najmlađih dana. koristi isključivo najlonske s Mustadovom udicom br.6 i piocima od 1m, debljine 0,90. Razmak među udicama je oko 6 m. Svaka udica je oštra jer se nikad ne zna gdje će neman zagristi. Riba se izgubi ali svaki gubitak treba svesti na minimum. Ne drži parangal dugo o moru, jer kako kaže, krunaš najbolje grize dok je u padu. Loveći njih, parangal postaje senzibilni alat, koji zahtijeva vještinu i osjećaj da bi se savladala tako respektabilna, borbena riba. Srce staje kad se oćute tvrdi udarci i škljocanje jake čeljusti iz dubine.

 

Svoje ribolovne pozicije iz razumljivih razloga ne otkriva, dok u ribolov vodi samo svoje najbliže. Nekoliko izdanih pozicija brzo je opustjelo, a oko njih je stalni bedem od mreža. Krunaš više na njih ne dolazi. Upravo to se desilo na potopljenom brodu «Dubrovnik» gdje je i ostvario najveći ulov, uhvativši ženku krunaša od 17 kg. Brod kojeg je zla sudbina poslala na pedesetak metara duboko dno negdje između

Sućurja na Hvaru i punte Lovšta na Pelješcu, dugo je bio dom mnogobrojnoj koloniji krunaša. Pretjerani lov, mnogobrojne mreže, noćni ronioci krivolovci, postigli su to da  krunaš danas zaobilazi tu poziciju, a nekadašnje gorostase zamjenjuje tek pokoji nedorasli primjerak.

 

Uslijed izvlačenja, krunašu se izvali želudac a s njim i sadržaj. Dio tog želučanog sadržaja ostane na škrgama. Da bi ga pravilno sačuvali, škrge treba dobro isprati prije spremanja u jaceru ili frižider.




 Broj posjeta od 12.04.2011.

pixel
pixelpixelpixel
pixelpixelpixel