pixelpixel
pixelpixel
pixelpixel
pixel
pixel
pixel
O BRODU
RIBOLOV
PRIČE IZ RIBOLOVA
O MORU
APARTMANI
KNJIGE
OSTALO

O MORU


TRAŽI

APARTMANI

 


 

pixel

PRIČA O GOFU

 Priča o gofu

 

Tog prekrasnog davnog jutra, otegla se kalma bonaca, od uvala, preko otoka, pa doklegod se pogled dobaci. Nekoliko milja dalje od naše uvale, prolazeći pokraj hridi nazvane Kalebinjak, iznad jednog ovećeg kamena iz dubine se pomalo i dostojanstveno pojavilo jato riba. Izdizale su se preko kamena, pa opet nestajale u dubini. Jato je prolazilo svojom rutom ne hajući za kaić, za dvije glave koje su se nadvile nad njih, za kamen na putu. Činilo se kao da prolaze cijelu vječnost. Gofovi! Barem sam ih prepoznao. Koliko puta sam pogledao u knjigu „Sportski ribolov na Jadranu“ i pokušavao još štogod saznat o njima iz šture fotografije i nekoliko uopćenih redaka.

Toliko su bili različiti od riba s kojima smo se do tada sretali. Prolazili su kretajući se suvereno i dostojanstveno, glavu skoro ne mičuči, samo snažnim zamasima repom. Svi kao jedan, približno iste veličine, nestajali su preko kamena i stapali se s plavetnilom. Ta slika se toliko jako urezala u moje sjećanje, da i sad dok pišem, jasno vidim njihova srebrno-olovna tijela kako elegantno klize preko stijene. 

 

 Svjetiooničari su ih gledali za mirnih dana sa Palagruže, Svetog Andrije, Stončice, Struge, Olipe… Ribari su ih nemoćno gledali na Svecu, Lastovu, Kamiku, Brusniku, Žirju, Kornatima… gledali su ih sa strahopoštovanjem jer su te velike moćne ribe sa lakoćom prolazile kroz njihove mreže. A onda se jedan dosjetio kako će im staviti soli na rep. Drugima su  ubrzo ostala samo sjećanja…

Lov na tone

Sašio je do tada neviđeno jaku mrežu koju ni najjači gof više ne može probiti i izvještio se u lovu na ovu veličanstvenu ribu. U tome nije ostao sam. Ulovi se pročuju, pohlepa je velika. Izvještili su se i drugi…tu je počela priča o prokletstvu gofa, riba brojne I toliko rasprostranjene da se nijednim drugim alatom nije mogla izloviti. Nesreća za ovu odvažnu ribu bez prirodnog neprijatelja u Jadranu tim je veća što se najveći ulovi događaju kada zalaze u uvale i plića područja da bi se mrijestili. Tada se cjelokupne populacije s  širokog područja koncentriraju na jednom mjestu. Najčešće bivaju izlovljene prije nego ostave potomstvo.

 

 Tako je to u zemlji Hrvata, gdje je u samo deset godina gof desetkovan, a da veliki broj foteljaških morebrižnika ni ne zna koja je to riba, niti je problem nestanka gofa prepoznat od strane kakvog stručnjaka. Gof nestaje tiho, veliki i mali, orhan, felun i žutej. Ostaju sjećanja…

 
Žao mi je započeti priču o gofu na ovako tužan način, ali u meni postoji još uvijek tračak nade da će netko negdje shvatiti potrebu lovostaja za vrijeme mrijesta ove prekrasne i gospodarski značajne ribe. Mislim da bi se s tim složili i oni koji su populaciju gofa srozali na nisku razinu, jer ni njima više baš ne ide. 

 

Lov jedan na jedan

Gof se da uloviti gotovo svim udičarskim alatima i podvodnom puškom, ali izloviti samo mrežom. Ta je riba bila toliko brojna prije samo desetak godina da su u rujnu i listopadu svi vanjski brakovi južnog i srednjeg Jadrana doslovno kuhali od gofova. Od svih alata za lov, smatram da je najveći gušt, najveći doživljaj i zadovoljstvo, loviti gofa teškom panulom i podvodnom puškom. Ugledati siluetu gofa kako poprima obrise iz plavetnila, zasigurno izaziva koktel emocija začinjen adrenalinom kod podvodnog ribolovca. Ipak, za razliku od puške koja cilja na mnoge riblje vrste, teška panula je radi gofa izmišljena. Sve znanje, zapažanja, opremanje plovila, proučavanje profila ponašanja vrste koju loviš, lov ješke I njeno čuvanje, pozicije…usmjereno samo k jednom cilju- dočekati gofa na tankoj niti i zaplesati tango s njim. 

Najveća draž ovog lova je u veličini, snazi te izdržljivostit ribe za koju znalci kažu da je borbenija i od tunja iste veličine. Dok tunj odnosi stotinu metara najlona u prvom udarcu i kasnije kad ga se dobro stisne, pomalo ali sigurno polegnut na bok ide vani, gof se u izvlačenju oporavlja, dolazi do daha pa kontrira više puta. Ima tu još nešto! 

 

Lov iz ruke nosi dozu opasnosti, iziskuje velik fizički napor, daje ribolovcu najdirektniji kontakt s ribom, a ribi šansu da ga nadmudri. Ruke jednostavno ne mogu zaustaviti velikog gofa kad krene u kontru, tek nakon nekog vremena. Tada se razvija drama, borba za svaki metar najlona. Ribolovac digne nekoliko metara gore, gof vuče opet dolje. Poželjno je neprestano voziti s barkom i ribu odvlačiti s braka ili pličine da ne ode u dno. Treba izbjegavati da riba ide okomito pod brod, jer se tada najčešće gubi i najteže izvlači. Treba je držati po krmi, konstantno umarati bez forsiranja. Nakon nekog vremena riba se umara, a taj trenutak treba prepoznati. Tu se gof lomi. Ne dozvoliti mu da kontrira, amortizirajući cijelim tijelom kad pokuša odvući nove metre najlona. Kad ga par puta zaustavite, možete biti sigurni da je spreman za izvlačenje. Malo po malo, bez forsiranja i velikog popuštanja prilazi površini. Neizvjesnost raste jer uopće ne znate o kolikoj se ribi radi. Kad se dočepate predveza, tek tada obično ugledate ribu. To je slika od koje ribolovac ne može odvojiti pogled. Riba u očima raste, a najlon se čini sve tanji i tanji. Strah od gubitka ulova sad je najjači. Dijeli vas svega nekoliko metara najlona, ali i tada gof neće gore. Na kraju, kad ga ubacite u brod, jedva da je još živ. Do zadnjeg atoma snage potrošio je u borbi za slobodu. Potrošio je i vas. Ogromna se energija prelila kroz nit najlona s jedne na drugu stranu i obratno. Zbog toga volim i iznimno poštujem ovu prekrasnu ribu.  

 

panula za lov gofa pomoću štapa

Loviti gofa a ne izložiti se udaranju olovnica i skakanju motovila može se panulom sa štapom i rolom. Panula  za lov gofa pomoću štapa sastoji se od 300 metara najlona debljine 0,80, i jedne do dvije olovnice sa hvataljkama za najlon, težine 225 grama, ovisno o tome lovite li dublje ili ga tražite bliže površini.. Pomoću kvalitetnog pribora, s prikladnom vještinom i znanjem te sigurnim predvezom, s najlonom ove debljine možete izvući ogromnu ribu. Može se staviti i tanji najlon, ali treba znati da je gof riba koja bježi u dubinu tako da je uvijek moguć kontakt sa kamenitim dnom. Dok će tanji najlon puknuti «čim vidi dno», kvalitetan najlon ove debljine zna zastrugati po dnu i ostati u igri, tj. izdržati ribu, što se više puta i desilo. 

U jesenskom periodu gof prilazi prilično plitko i najbolje ga je loviti isključivo na iglicu. Treba ga tražiti od same površine, opterećujući panulu samo s jednom olovnicom od 225 grama, do maksimalno dvije takve olovnice s kojima sistem zaranja do petnaestak metara pri brzini od dva čvora. Za ješku se izabiru veće iglice, ali ne prevelike. One bolje plivaju, uočljivije su i pravi su zalogaj za gofa. S ovim sistemom pretražuje se područje od same površine pa do dvadeset i pet metara dubine. Ugledate li iglice gdje skaču, olakšajte panulu da se digne na šest do osam metara pod površinom i prođite tuda. 

 

 

Predvez za gofa

Predvez je najvažniji element ove panule. Uhvativši veću ribu, preko dvadeset kilograma, loveći iz ruke ili sa štapom, učestalo se događalo da riba prekine najlon i ode. U takvim situacijama, svakom je ribolovcu žao što je izgubio ribu, a žao mu je i same ribe kad otiđe sa nekoliko udica u ždrijelu. Iako smo u tim situacijama skloni optuživati najlon, problem se javlja na drugom mjestu.

 

Zašto gubimo ribu!?

Nekoliko je glavnih razloga za gubitak velikog gofa. Gof nema zube poput zubaca, ali ima nazubljeno ždrijelo, poput najoštrijeg brusnog papira. Opirući se i mijenjajući promjene pravca kretanja u moru, najlon struže s jedne strane čeljusti do druge i oštećuje se. Potraje li borba dovoljno dugo, oslabljeni najlon puca. 

 

Drugi problem predstavlja nesavršenost udica. Ownerove cutting point udice, kao i još neke vrste, imaju nezatvorenu alkicu kroz koju prolazi najlon. Pod određenim okolnostima taj najlon nasjeda na utor koji ga oštećuje, deformira i tada lako puca. Ta se mana može otkloniti tako da se taj prorez omota voštanim koncem i na taj način najlon zaštiti. 

 

Slijedeći razlog pucanja predveza treba tražiti u snazi gofove glave i nesavršenosti fiksnog vezivanja udica. Veoma često gof zgrabi iglicu naoružanu sa tri, četiri ili pet udica, svom žestinom. U toj žestini udice ga zakače unutar usta i dublje u ždrijelu, ali istovremeno i s vanjske strane škržnih poklopaca. U pokušaju da ispljune udicu, gof se snažno otima, trese glavom i silovito širi jake škržne poklopce, lamata lijevo, desno... Tada, na tom kratkom dijelu predveza između dvije udice, uslijed velikih sila i male elastičnosti, predvez puca. Na tom kratkom dijelu najčešće puca najlon, zna puknuti i udica, a zna se i ispraviti. Dovoljno je da se luk udice malo otvori i da riba otiđe svojim putem. 

 

Znači, predvez nije problematičan u svoj svojoj dužini koja amortizira povlačnu silu ribe skupa sa štapom, nego na dijelu koji je u kontaktu s ribom. Predvez s više udica potreban je da bi što bolje pokrili ješku. Neusporedivo je bolji od lova sa samo jednom udicom gdje je velika mogućnost neželjenog skidanja ješke, ali onog trena kad se riba uhvati, situacija postaje sasvim obrnuta. Mnogo je sigurnije izvlačiti ribu ulovljenu samo jednom udicom, nego s više njih, baš zbog prije nabrojenih problema. Znajući to, profesionalni ribar Anton Roca je došao do slijedećeg predveza.

 

Idealan predvez

Da bi sve te gubitke smanjio na najmanju moguću mjeru, a predvez ostao djelotvoran, zadnju udicu fiksira adekvatnim čvorom, ili još bolje metalnom plombicom. Ostale udice navuče kroz alkicu na najlon te ih priveže elastičnom gumicom, dovoljno čvrsto da zakače ribu. Predvez tada postaje elastičan, rastezljiv i amortizira sile koje se javljaju. Onaj opasni zazor na alkici udice neutralizira voštanim koncem, dok udice privezane na kratkom dijelu predveza proklizavaju prema zadnjoj udici.Ovom izvedbom, nedostaci predveza s tri, četiri i više udica, svode se na minimum. 

 

Gdje tražiti gofa

Iako gofova ima u kanalima, nekako svi uvijek težimo vanjskim bracima. Gof je riba otvorenog mora, plivač, brz, jak , žestok, neustrašiv... tako da  da tu mora prići kad ogladni. Pokazalo se da su mu draži položeniji terene, nego strmi. Po hranu dolazi na terene koji blago poniru u dubinu. Na takvim mjestima okuplja se masa sitne plave i druge ribe, liganja, a to opet privlači grabežljivce, uglavnom zubace, palamide i gofove. Gofovi pamte mjesta dobre gozbe i na njih se vraćaju. Interesantna je još jedna stvar. Kao po nekom nepisanom pravilu, generacijski se zadržavaju na određenim mjestima. Na nekim se pozicijama love samo veliki, na drugima manji i tako iz godine u godinu. 

Na kraju, pozivam svakog tko voli more i ribolov, da doprinese ako može proglašenju lovostaja za gofove u vrijeme mrijesta, kako bi se ova vrsta oporavila i ponovo napučila brakove u velikom broju.

 



 Broj posjeta od 12.04.2011.

pixel
pixelpixelpixel
pixelpixelpixel