pixelpixel
pixelpixel
pixelpixel
pixel
pixel
pixel
O BRODU
RIBOLOV
PRIČE IZ RIBOLOVA
O MORU
APARTMANI
KNJIGE
OSTALO

O MORU


TRAŽI

APARTMANI

 


 

pixel

LIGNJA - MORSKO ČUDOVIŠTE

 

More ima nevjerovatan spektar poklonika. Dok jedni jedre, drugi rone, neki plivaju a neki se samo brčkaju, uz svu silu onih što prakticiraju morske sportove, kao i one što samo leže upijajući sunce, tu je i armija lovaca na plodove mora. Sve ima svoje stađune, ali plimni val navale prema moru kao što svi znaju, nastupa ljeti. Kako ljeto odmiče, invazija lagano kopni. Oni što traže samo sunce i more prvi odustaju od njega, zatim pomalo svi ostali. Jesen je rezervirana uglavnom za ribolovce i jedriličare. S prvim jačim valom zahlađenja more opusti, tako da mu pohode samo najokorjeliji, uz one što moraju. Kad stisne zima držimo se topline doma i more nekako potisnemo iz glave. Ipak, kad se pruži prilika izletiti s društvom koji predvečernji sat, pustit peškafondo, potegnit nekoliko „pravih“ liganja, malčice ozebst u povratku doma, pravi je gušt. Ako je tu kakvim slučajem kamin, pa po pristajanju odmah naložite vatru i omiljene glavonošce posložite na gradele, a nađe li se i pot crnog vina, zima više nije tako strašna!
Jeste li ikada ulovili lignju? Ako jeste što vam je prvo palo na pamet? Evo meni večere!; ajme meni, iscrnila me?; kako ću ovog stvora uzeti u ruku? Kad je na kraju već nekako primite, bez obzira što mislili, držat ćete u ruci jednog od najneobičnijih stanovnika mora. Iza nježnog izgleda krije se mlazni stroj za ubijanje prikladnih riba i ribica, lovac bez premca. U svjetskim morima pliva preko pet stotina vrsta „nježnih lovaca“. Neki od njih narastu malo veći od palčanog nokta, a najveći među njima do osamnaest metara. Riječ je o architeuthisu, divovskoj lignji, najtajnovitijem intrigantnom stvoru u moru, gospodaru oceanskih dubina. Pa ipak, svi, od najmanjeg do najvećeg obdareni su zajedničkim, jedinstvenim odlikama.

 

 

OKO KOJE VIDI SVE
Jedna od njih je veliko nepomično oko, gotovo savršenog vida, koje raspoznaje i najsitnije detalje. Sve to u mraku. Upravo je nevjerovatna razlika između lovnosti varalica i peškafonda različitih boja na dubini gdje se boje same po sebi, ne raspoznaju. Pridoda li se tome da se lovi u sumrak, pod slabom svjetlošću ferala ili mjesečinom, enigma je još veća. Ipak, opće poznato je da kad nema mjeseca bolje rade varalice crvenih i naračastih nijansi, a kad ga ima, zelenih, bijelih te raznih kombinacija. Tu odmah treba spomenuti i tvz. mušičavost liganja. Recimo, na početku lova krenu dobro, da bi što vrijeme više odmiče, sve opreznije pipkale ponuđene umjetne mamce, kao da su svjesne njihove pogubnosti. Gledate ih oko barke, plivaju, love, znate da ih ima ali ih vaše varalice ni najmanje ne interesiraju. Sutradan se na istom mjestu, na isti pribor, doslovce poubijaju. Ta kolebanja su nedokučiva, kao i vrijeme kad jedu. Recimo jedan dan se glavnina ulova ostvari u sumrak, da bi što noć odmiče sve slabije jele. Sutradan ih u sumrak nema, počnu gristi tek kad se i zadnji trag dana izgubi na obzoru. Velike su razlike u lovu i kroz godišnja doba, ako su i bila neka pravila, s ovim klimatskim promjenama postala su upitna.

IGRA BOJA
Druga bitna odlika liganja je savršena kontrola promjena boja tijela. Pošto nemaju razvijene organe sluha, njihova komunikacija je vizualna. Ono zbog čega mi mičemo ustima i ispuštamo glas, one postižu mijenjanjem inteziteta obojenosti dijelova tijela, brzo i s lakoćom, recimo poput svjetlećeg reklamnog panoa. Bojama i treperenjem, odražava razna stanja, poput straha. Taj sustav je kad ga želite nekome objasniti veoma kompiciran, ali se lignje s njim služe neviđenom lakoćom.
 
ŽIVI MLAŽNJAK
Za razliku od riba koje se kreću uvijanjam tijela i mahanjem peraja, lignje se kreću na mlazni pogon. Šireći plašt (tijelo) u sebe prima more, brtvi plašt i silovito protjera more njegovim stiskanjem kroz lijevak smješten ispod glave. Pomicanjem lijevka u raznim smjerovima, mijenja smjer kretanja. Pri bjegu od mnogih morskih proždrljivaca što se rado slade njenim mesom, s naglim promjenama smjera ispušta i crnilo koje bi trebalo zbuniti te odbiti napadača.

Nježno tijelo vretenastog oblika, podržano je samo prozirnom hitinskom tvorevinom zvanom pero( materijal od kojeg su i naši nokti). To je ne spriječava da se smjesti u razred bržih stvorova u moru. Za fino kretanje i stabilitet, služe joj dvije velike peraje smještene na zadnje dvije trećine plašta, koje su nešto žIlavije građe od ostatka tijela. Pomoću lijevka i peraja, kreće se munjevito, mijenja smjer kretanja i zaustavlja u mjestu. Ponekad se svom brzinom ustremljuje na plijen, ponekad se bešumno prikrada. Približivši se žrtvi na domet svojih uvlačivih, elastičnih krakova, munjevito ih izbaci i hvata prijanjalkama (mali čepići na vrhu kraka, rade na principu vakuma). Zalijepivši tako nesretnu ribicu, brzo je privlači i prihvaća ostalim krakovima (ima ih osam), te prinosi ustima. Tu skončavaju u kljunu nalik papagajskom, koji je jedini istinski tvrdi dio lignje.Uz ribice, lignje love i razne druge organizme. Dok su sitne hrane se ribicama, larvama, pelagičkim crvima,... a kad poodrastu posežu kako za ribama, pelagičkim i pridnenim, kao i manjim rakovima. Iako mnogi varalice za lov liganja jednostavno zovu ribice, istina je da su mnoge od njih oblikom i bojama nalik kozicama koje su im slastan zalogaj. Što se razmnožavanja tiče, lignje kao i ostali glavonošci imaju genetski razdvojene spolove. I tu su lignje otišle korak naprijed od većine morskih stvorova. Naime, ljubavni dodir mužjaka i ženke odvija se tako da mužjak posebnim krakom potraži otvor ispod usta ženke i preda joj sjeme. Ona ga čuva sve dok joj se ne pruži prilika za polaganje jaja, koja tada oplođena polaže po tvrdim predmetima na dnu i morsku travu. Jaja su zaštićena prozirnim, želatinoznim trakama. Često se nađu na vršama za jastoge, a polože ih i na ribarske mreže. Lignje polažu jaja pri temperaturama mora između 12 i 18*C, najmanje dva puta godišnje. Uslijed klimatskih promjena koje tresu planet u zadnjih nekoliko godina, a možda i zbog opstanka, cijelu godinu se love lignje različitih generacija, što ukazuje da možda polažu jaja neprestano. Broj položenih jaja po lignji varira od 1000 do 10000 po ženki. Iako veoma brzo rastu, samo će veoma mali dio od tih brojnih jaja doseći spolnu zrelost, jer skoro da nema iole većeg organizma u moru kojem nisu sladak zalogaj. Inače, nije problem razlikovati mužjaka od ženke. Ženke su kraće i zdepastije, veće mase pri istoj dužini, dok su mužjaci duži i uži. Kad uhvatite lignju oblika kubanske cigare, znajte da je to mužjak.
Njihov životni slogan je „jedi druge i čuvaj se da ne postaneš zalogaj“, te uglavnom tako prožive svoj kratki životni ciklus. On je obilježen svakodnevnom migracijom (obala-dubina-obala), upravo zbog prije navedenog. Preko dana kad je svjetlost jaka i njihovi predarori aktivni, drži se dubljeg, a sa zalaskom sunca kada aktivnost ljubitelja liganja opada prilazi obali. Uz obalu se drži u sumrak, noću i sve dok sunce ponovo ne poviri na obzoru. Tada se opet povlači u sigurnost dubljih voda. Naravno period zadržavanja ovisi i o tome da li je more toplo ili hladno, a što direktno uvjetuje brojnost njihovih neprijatelja pri obali. Formula je jednostavna, što je more toplije više je grabežljivaca pri obali, a s hlađenjem njihov broj opada.
Ta dnevna migracija podređena je njihovu nesmetanu lovu dok njihovi glavni neprijatelji nisu aktivni, te povlačenju u dublje kad grabežljivcima dođe vrijeme hranjenja. Uglavnom se zadržavaju do pedesetak metara dubine, iako zalaze i mnogo dublje. Nekad su bile redovita koćarska lovina, dok su danas u njoj rijetke, učestalije tek na plićem dijelu sjevernog Jadrana. Pa ipak, iako ih koče sve rijeđe love, štetu im čine na drugi način. Na „šporkim“ terenima teške mreže očiste položena jaja, što se posebno odnosi na drugu vrstu liganja koje obitavaju oko isturenih, vanjskih otoka. Ta vrsta je nešto zdepastija, nešto većeg oka i malo mekšeg mesa od „obične“ lignje. Lovi se u toplijim mjesecima, kad ova druga i nije raspoložena za lov. Karakteristično je da njen lov traži manje finese pošto se baca nešto odlučnije. Nemoguće ju je sačuvati živom pošto izvađena vani odmah ugiba. To znaju svi oni što panulom traže grabežljivce po tim pučinskim pozicijama.

 

Kad smo kod Jadrana treba znati da su prisutne duž cijele obale, kanala, uvala, svih otoka i otočića, s tim da im broj raste od juga prema sjeveru, paralelno s rastom količine sitne plave i druge manje ribe. Neovisna je o dnu, ali se voli zadržavati iznad algama obraslog dna jer joj pruža zaklon, obiluje hranom i pogodno je za polaganje jaja. Naraste do tri kilograma, iako je to veoma rijetko (trofejni primjerci su već oni preko jednog kilograma). Nekako se ipak ulovi najveći broj nedoraslih liganja, manjih od desetak dekagrama. „Stađun o liganj“ počinje u drugoj polovici kolovoza, kad upravo te male lignjice preplave sve uvale, kanale i ostale uzobalne krajeve. Kako jesen odmiče veličina raste, ali broj komada opada. One prave, što zaustavljaju ruku u po zamaha, nastupaju tek krajem listopada i tijekom narednih mjeseci, ali lovom liganja ćemo se pozabaviti u slijedećem broju.
Koliko je lignja posebna i nedokučiva, svjedoči i zakon Ministarstva za poljoprivredu i šumarstvo, pod koje potpada i uprava za ribarstvo, koji kaže- Uporaba umjetne rasvjete u lovu glavonožaca s kukom u športskom ribolovu zabranjena je od 1. ožujka do 31. kolovoza. Isprva sam radosno pozdravio taj zakon, jer je armija lignjolovaca toliko ojačala i postala brojna, da ima veliki broj onih s previše slobodnog vremena što po cijelu godinu forsiraju lignje. Upravo bi se u kolovozu izlovila najveća količina nedoraslih liganja, koje bi samo mjesec kasnije bile mnogo veće. Kasnije sam saznao da se to ne odnosi na mali i privredni ribolov. Naime, baš u tom vremenu, pojedini plivaričari svijetle po uvalama i kanalima i izlovljavaju tek formirane lignjice. Tako se u jednoj jedinoj kašeti nađe na tisuće komada. Iz dana u dan, iz godine u godinu... S druge strane spomenuti zakon drži na uzdi sportske ribolovce dok profesionalci što love peškafondom polove glavninu liganja oko vanjskih otoka, čiji je stađun upravo ljeti. Tako se još jednom ponavlja ona Orwelova- svi su ljudi jednaki, samo su neki jednakiji od drugih. Naivno sam pomislio da je netko gore napokon odlučio malo odmoriti more i zaštititi lignje! Film koji se prikazuje uvijek je isti, u njemu nisu važne lignje, nije ni more, već samo jedno- u čijem će džepu završiti blago.
 




 Broj posjeta od 12.04.2011.

pixel
pixelpixelpixel
pixelpixelpixel